OCI KOJE PLAMTE

Nekad su te oci trazile zracak svjetla na kraju tame

Trazile spasa izaci iz mraka crnog svijeta.

Borile se silom koju niko nema

Dahom zadnjim da dohvate zivot  srecni

Borile se suzama prolivenim

Za trunku srece u tami svojoj

Hrabro, kroz zivot sa voljom u srcu I dushi

Boreci se za srecu,nasla zracak svijetla

Dali je to sreca?

Dali je to radost?

Dali se to zove Ljubav?

Reci joj Boze jeli to spas?

Glas, cuje neki glas !

Jeste,to je spas

Za dushu

To je sreca za srce

Ljubav je to ne daj da ode I odmice

Oci koje plamte

To su tvoje oci

Plamte I gore kao vatra sto ne gasi

Od srece

Radosti

Zeljom za zivot

Za Ljubav

U ime ljubavi

Nek traje

Nek cvijeta

Jer to ti zasluzujes

Srecu

Radost

Ljubav iskrenu

===============================

Volela bi da sam suza koja ce ti lice umivati

Volela bi da sam vetar koji ce ti suze brisati

Volela bi da sam kisa koja ce ti sestra biti

Volela bi da sam sunce koje ce ti svuda grijati

Volela bi da sam leptir sa kojim ces pricati

Volela bi da sam slavuj koji ce ti pesme pevati

Volela bi da sam vila koja ce ti u svemu pomoci

Volela bi da sam s tobom da sa tobom zivot prolazim

Nocas necu plakati

Suze nisu lek

Zapamti ove reci – volecu te zauvek

Nocas lazem sebe

Dobro mi je bez tebe ali srce tajnu krije

Nikad mi gore bilo nije

Kroz nekoliko godina procitaj ovaj stih

Kroz tebe ce proci neki plamen tih

Gde cu tada  biti to zna samo Bog

Al cu se uvek secati pogleda tvog

U tami svog zivota pozelim zracak svetlosti

Djelic neznosti

Da me zagrlis

Da nam se duse spoje

I da mi tiho kazes :

Volim te jedino moje

ANONIMKA

Kako hladno jutro.

Ulica još mokra od sinoćnje kiše.

A moglo je biti toplije.Da je tebi stalo.

Moglo je biti drugačije,da si ostala još malo.

Ljepše je kafu piti u dvoje

sada to znam dok pijem je sam.

Ljepše su radosti,pa čak I tuge…

Teško ću to naći kraj neke druge.

Kako da te vratim kad ne da mi ponos.

Kako da te molim kad plakati ne znam.

A svaki me kutak podsjeća na nekad,

Kad bila si mlada,kad bio sam mlad.

Ne izlazim više na ona mjesta

Gdje ljudi su nas često viđali skupa,

ne izlazim nigdje,jer bojim se da,

sa nekim drugim vidjeću te ja.

Još uvijek se tješim,uz konjak i cigare,

uz muziku našu,jer voljeli smo isto,

da vratićeš se jednom pod naše ćebe;

kad shvatiš da sam ja čovjek za tebe.

A godine prolaze,gubi se vrijeme,

jeseni stižu I odlaze draga.

Na jastuku još čuvam miris tvoj.

Vrati se!

Proljeće donesi,u ovaj tužni život moj.

                    BILI SMO SRETNI KAO DJECA / I NIKADA VIŠE

Bili smo sretni kao djeca,

i nikada više.

Govorili sma jasno i glasno,

a sad nas tjeraju da pričamo tiše.

Što manje znaš,bolje za tebe,

tako nas školovani danas uče…

Srbi smo,bošnjaci il’ hrvati,

a svi bosanci bili smo jučer.

Ne druži se sa njim,druge je vjere.

Tako roditelji vaspitaju dijete.

Al’ kod mene to ne pali,

ja sam bosanac od glave do pete.

Veliki vjernici svi postali odjednom.

Božije hramove prave,k’o iz bajke,

isti oni koji su ih srušili;

isti likovi-druge stranke.

Sve ono lijepo što smo imali

ostalo je desetljećima iza nas,

sad nude nam mržnju I siromaštvo,

ja nikada zato neću dati svoj glas.

Pa dobro,

možda si u pravu;

možda ja nisam za tebe.

Al' slušam srce,

ne slušam glavu.

E da mi je ,malo,do tebe.

Da imam barem sliku tvoju,

tako mi treba ta sličica mala

volim te svim srcem svojim

a to je tebi sve samo šala.

Kako tužan Decembar za mene

zašto baš mjesec u kojem sam rođen

u njemu da umrem od oštrice mača

tvojom nježnom rukom proboden.

              ZAR JE MOGUĆE DA NE ZNAČIM TI NIŠTA

Zar je moguće

da nikad više vidjeti neću

te tvoje oči-divlji kesten;

što mirisao je na sreću ?

Zar je moguće

da ništa ti ne značim više,

nakon svih onih toplih riječi

nakon svih onih pjesama ?

ma dal' sam to lud ja ili ti

ili oboje pomalo

sto ruži ljubavi naše

da procvjeta ne damo ?

Ti misliš da je za me ne kasno,

da vozovi moji prošli su davno.

A ja još mogu da volim strasno

I iskrenije od drugih to neka ti je jasno.

O zašto mi nisi pružila šansu,

Samo zbog toga na tebe se ljutim,

sve ostalo bi bilo lako

sad umjesto sreće vječnu tugu slutim.

  NE VJERUJEŠ DA LJUBAV JE TO

Lejla...

Kad god ti ime čujem,il' pročitam

srce mi zatreperi k'o usamljen list

zbog tebe sad noću skitam

od svih grijeha potpuno čist.

Da li je sve bio plod moje mašte

ma,više ni sam ne mogu da shvatim,

znam samo da mi u srcu raste

tvoj lik zbog kojeg vječno ću da patim.

Ti vjeruješ da ljubav to nije

da me obuzela samo jeftina strast

moje srce plače,dok tvoje se smije

naviklo, valjda ,muška srca krast'.

Ako sve je samo avantura

zašto mi srce pati kad te nema,

zbog čega mi tijelo razdire bura,

zašto u oku suza se sprema.

Imamo drugačije poglede na svijet,

ja vjerujem u ljubav,a ti u Boga.

U ogromnoj bašti ja prepoznah cvijet

nisam ni slutio da patit' ću zbog toga.

Sanjam,ponekad,da mislimo isto

da divimo se ljepoti Podgoričkog mosta,

iznad nas sunce i nebo čisto

držim te za ruku,i to mi je dosta.

U snu sam sretan,čak se i smijem,

o kako bih volio proživit' taj san

ja svoju ljubav pred tobom ne krijem,

al' tvoja su odbijanja jasna k'o dan.

A čim svane jutro,novo

prvo što poželim;da sretnem te danas.

Uzmi moje srce,ovo,

nek' barem još malo kuca za nas.

A baš sam,onako,lutao bez cilja

ne mrzeći nikog,sem samog sebe.

Ranjeno srce,duša poluživa

a onda,odjednom,sretoh tebe.

Nisam te tražio,sama si došla

da povratiš dah u pluća moja

k'o bogom dana,u život si mi došla

da me inspiriše ljepota tvoja.

Moja su lutanja duga i česta

k'o promrzli vuk,kretah se tužno

od kada te sretoh,u srcu nema mjesta

sad tebe imam,zaboravljam sve ružno.

Sa tobom i kiša,i zima,i snjeg

ljepše izgledaju,dođeš kao lijek.

Tebi je 17 godina tek,

a kao da te poznam čitav vijek.

Raširim ruke,pogledam u nebo.

Usnama kupim pahulje snjega.

Ja sam samo tebe treb'o,

od sveg',moga,ti si dio svega.

Nadam se da ti bar nešto značim,

kao ne totalnom slijepcu svjetlost sunca.

Ne sanjam da te noću svlačim,

al' sanjam da sam dio tvog srca.

A svaki put,kad jutro novo dođe

čekam te,nestrpljivije nego juče'.

Kad nekog volim,teško me to prođe;

volim taj osjećaj,kad srce jače tuče.

Moj je život zabrinjavajuće tih,

tek,ponekad zaboli,pa suza krene.

Poklanjam ti samo srce i stih,

al' ipak te molim:"ostani uz mene".

   IZVINI

Poslije svega

Samo mi se jedno čini;

Riječ na vrhu usana...

Mogu ti samo reći IZVINI.

Izvini što postoji dan

Kao onaj kad smo se upoznali.

Izvini što smo ruke pružili

I razmijenili riječi.

Izvini što sam smogla snage

Da ti kažem da te volim

Dušom cijelom.

Izvini,što sam se ogledala

u tvojim očima

Pod snenim nebom.

Izvini što ti pišem

u  stihovima,

i što te pokušavam odvesti

u svijet ljepši od ovog.

Izvini što ti nudim

pasju vjernost,

postojanost Sfinge,

i vječnost egipatskih piramida.

Izvini

Još jednom izvini

Što te volim

            (Amra)

   IZGUBLJENA BITKA

I ovako,kao sad

Kad me sjećanja povuku tebi,

čini mi se,baš k'o tad

da tvoj miris osjećam na sebi.

Gledala si me kao srna

očiju tamnih,kao gar

kosa kratka izrazito crna

a usne vrele kao žar.

A ti si sada tuđa

i nikad moja biti nećeš,

vremena sve luđa

za čas iz raja u pakao pređeš.

Još te po gradu ponekad viđam

na licu ti isti osmijeh još uvijek,

ne znam da li ti se još sviđam

znam samo da voljet' ću te zauvijek.

Da li je sve moglo bit' bolje

da nije došao prokleti rat ?

Da imala si više strpljenja i volje

sad bi moje usne ljubile tvoj vrat.

Za kajanje već je odavno kasno

i uzalud mi pod jastukom još slika tvoja,

izgubio sam bitku,odavno mi je jasno

ti zaista nećeš nikad biti moja.

A možda je sve ispalo kako treba

možda sam tražio previše za sebe.

Valjda u nekom kutku mog neba

čeka me djevojka poput tebe.

Ostaj mi lijepa,ja moram dalje

možda se jednog dana vratim,

kad sunce svoju toplinu pošalje,

kao sjenka da te pratim.

Šta je to ljubav ?

Neka granica

između božanskog i ljudskog ?

Ljubavi moja

prosvjedoči mi ti

da ove ljudske riječi

nisu ništa drugo do

nemoć od koje pravimo poeziju,

od koje samo ja i ti

ljubav stvaramo.

Šta je to ljubav ?

Osmjeh za osmjeh,

pjesma za pjesmu,

ili dijelidba

svog zla na dvoje.

Šta je to ljubav ?

Kad njegovo ime

pišeš do svog,

ne čuješ ništa,

sem otkucaja srca.

Ljubav je mnogo više

od tog'

nešto što lebdi

između zemlje i sunca.

           (Amra & Zlaja)

   NEMA TE

Nema te

moja postelja je hladna,

moja duša tebe gladna

Tražim te

na mjestima starim

samo nama znanim

Varaš me

ja borim se sa krikom

dok se ljubiš s nekim likom

A volim te

odavde do neba,

više neg' što treba

Nema te

već peku me oči

dok gledam kad ćeš doći

Tražim te

u pahulji od snjega

u ljepoti svega

Varaš me

drugi mrsi tvoju kosu

skida s usana ti rosu

a ja još volim te.

   ZAR OPET

Baš,kad sam pomislio;

da to je to...

Ti rece da sve je gotovo.

I za svakim korakom tvojim,

što udaljavao se sve više i više

moje su suze padale,k'o kiše.

Pa zar da se borim

sam sa sobom ?

Zar,opet,da čeznem.

dušo za tobom ?

Pa za koga sam

prvo cvijeće brao,

kome najljepše stihove slao ?

O medena...

Ne odlazi;

vidiš vremena ?

Bol ne prolazi,

to zna svako,

tako lako.

    TRENUTKA JOŠ SE SJEĆAM SJAJNA

Trenutka još se sjećam sjajna ,

 kad preda mnom se ti pojavi,

 k'o priviđenje , kao tajna.

Dotakni mi ruku,

kao nekad;

prenesi na mene

toplinu svog tijela.

Znaj da sve pozna svoj zakon,

svoj cilj,svoj put.

Ostani kraj mene

nikad neću biti ljut,

jer od zvijezda

do majušnog prama

neizmjernost osluškuje.

I  u svemu što je stvoreno

postoji svijest

da sve je prolazno.

Mi smo,svi,tu samo na kratko

ne neprolazno.

                 (Amra & Zlaja)

                   Govorio je meni svako

da će baš biti tako

ali nisam znao da ću lako

zaljubit se u tebe jako.

Tako si mi blizu,a tako daleko

da sam znao ja bi te još čeko

da te volim tada bi ti rek'o

ali sada je kraj tebe drugi neko.

Eh kad bih mogao sve granice proći

eh kad bih mogao do tebe doći

da ljubim ti usne i prelijepe oči

ponekad se pitam da l' ikad ću moći.

Ponekad se pitam:Šta ?

kad sutra se sretnemo ti i ja

dali će za našu ljubav svako da zna

ili ćes i dalje biti samo dio mog sna.

A tako bi htjeo dodirnut' ti lice

poklonit' ti prve pahuljice,

mazit se s tobom dok zora sviće

da tijela nam se stope u jedno biće.

Možda (ko zna ?? ) i mene krene

pa da budem kraj voljene žene

da je pratim poput sjene

da volim samo nju a ona mene.

      IZDAJA

Niz obraze ti suze klize;

Dok mi ruke miluju bokove njene;

Još me voliš beskrajno,

a  ja ljubim druge žene.

Osjećanja me zbunjuju

i pokušavam ne misliti na njih;

Sve je ovo samo sirova strast

jedino me ti voliš od svih.

Nemoj da plačeš pahuljice moja

opet ću se tebi,zorom,vratiti

često ne shvatam samog sebe

ali znam,ti ćeš me shvatiti.

Preveliku mi ljubav poklanjaš

ne znam kako sam zaslužio to

predugo ti u očima samo moj lik

a ja sam te opet izdao.

      O SMRTI

Neumoljivo se gasi

u očima sjaj

zadnji stisak ruke..

Nejasan šapat,za kraj.

Sačekaj smrti

ne dolazi još,

moj život i nije

toliko loš.

O smrti kako je brz

tvoj dolazak

kako nečujan

tvoj hod;

Kako je potpuno

tvoje gospostvo...

Neumoljivo se gasi

u očima sjaj

zadnji stisak ruke..

Nejasan šapat,za kraj.

           (Amra & Zlaja)

      ZA MENE SI

Kao ljepote genij pravi,

kad tuga sve mi skrha nade,

tvoj nježni lik mi pjevat stade,

za mene si.

I lik tvoj od tad sanjah svaku noć

iako znam da druga te ljubi

srce ludo nadu ne gubi,

jer čim sklopim oči opet ćeš mi doć'.

Kao nikada osjećaji me prožimaju.

Ne nalazim se gdje sam,

neke daleke staze mi daju,

svaki me tren sa tobom šalje sve dalje,

u nepregledno cvjetno polje sreće.

           (Amra & Zlaja)

Dugi dani,duge noći,duge godine.

Bez hljeba ljubavi,bez vode ljubavi,bez zraka ljubavi,

kad se stvori ti

nešto poput bljeska,

poput nade neke..

Da moje srce bar osjeti

malo sreće velike.

Mi našu ljubav hranimo krvi našom,

u svijetu koji za nas nestvaran je...

Naš svijet smo mi.

Mi nemamo ništa

do jedno drugog.

Moj svijet svršava na rubu tvog,

tvoj na rubu mog.

Kad dođe posljednji dah našeg života;

Umireš ti,umrijeću i ja...

           (Amra)

      TAJNA

Sreli se sasvim slučajno,

kao skitnice dvije,

koje traže topli dom.

Imali tek jednu želju

da svaki minut

provede sa njom.

Nadu jedno drugom pružili,

vjerno jedno drugom služili...

A onda se sve promijenilo u trenu

kad joj je priznao da ima ženu.

Uzalud se kleo da samo nju voli

da ostalo sve je sasvim nevažno,

željela je pobjeći od boli

iako ga je voljela tako snažno.

Nikada ih više vidjeli nisu

možda rijeka Bosna tajnu krije

voljeli se,kažu,mnogo,

ali vremena za njih bilo nije.

           (Amra & Zlaja)

      ŽIVJECU S TOBOM DOK NE UMREM

Moj život je samo praznina bio,

kud samo rijetke ptice prolete,

gdje se cvijeće ne rađa...

Dok se ne stvori ti

da nadu mi daš,

sve ružno otjeraš.

Odmah sam zavoljela

tvoje oči,i tvoje ime,

tvoj,slatki osmijeh

sve tvoje rime.

Željela sam samo da si mi blizu...

Blizu da bliže ne možeš bit'.

Iako sam pokušavala,

ljubav nisam mogla dugo krit'.

Živjet ću s tobom dok ne umrem.

Cijelo vrijeme što ga imam...

S toplim licem usred neba,

s jasnim nebom oko lica...

Živjet' ću s tobom dok ne umrem.

           (Amra & Zlaja)

Pusti me Bože

da proživim ovaj san.

Pokloni mi njenu ljubav

samo na jedan dan.

Sanjao sam da me voli;

Da svoje usne lijepi na moje,

učini Bože da tako bude,

onda me povedi u kraljevstvo svoje.

      SIGURNO KONTAŠ DA TE LAŽEM

Volim te svim srcem,

za tebe pišem, pjesmu ovu,

ali na vjernost da se zakunem,

ne,ja to ne mogu.

Daj nemoj da plačeš

dovoljno si snažna

i nemoj ni da slutiš

da mi nisi važna.

Sigurno kontaš da te lažem,

znaš da nisam takav bona,

tvoje mi riječi mnogo znače,

pa nisam s tobom radi fazona.

Reci mi da me voliš na kraju,

ja tebi neću reći ništa,

samo ću dugo plakati znam

kad budem siguran da si otišla.

      KASNO JE ZA SVE

Baš je danas prekrasan dan

za nekoga ko nije sam;

Meni svaki dan isti je,

ledena zima bez tebe.

Već dugo mijenjam dan za noć

i februar će uskoro proć',

al' moja tuga nikad,ne,

ti si mi odnjela čak i sne.

Eh kad bi došla bar na tren

u život da me vrati taj pogled snen',

ali ti si sad s drugim,dobro znam,

a ja ću do smrti ostati sam.

Ne izlazim više ni u grad;

Ma nisam ja k'o nekad mlad.

Sjedim i čekam da život prođe

da crni đavo po mene dođe.

Eh,da si me voljela bar malo više

ne bi te odnjele jesenje kiše;

Ljubavi našoj ne bi dosao kraj,

ne bi moj život bio promašaj.

Pa da si barem ti sretna sada...

Iako si još uvijek lijepa i mlada

tesko je naći put do sreće

jer niko te k'o ja voljeti neće.

Ostaj mi zdravo ma gdje bila,

ostani,onako,topla i mila,

voli nekog drugog,k'o tebe što sam ja,

moje sunce već dugo,dugo ne s'ja.

I kada zadnji put na tebe budem mislio,

kada ti,konačno,budem oprostio,

kasno će tada biti za sve;

U mezar sa sobom ponjeću sne.